Alpski vrhovi prekriveni snijegom, izlazak sunca nad mongolskom pustoši, sivi oblaci zaustavljeni velebitskim masivom, i niz otoka, otočića, hridi u osunčanom moru, slike su koje se ne zaboravljaju.

Alain de Botton u jednom od svojih predavanja ističe kako se velik broj ljudi vjerojatno tražeći nadopunu ili nadomjestak religije okreće prirodi jer spoznaja da smo dio nečeg većeg umiruje. Pogled iz aviona i nebodera daje sličan osjećaj koji osim sagledavanja ljepote prirode pruža i prikaz neiscrpnosti ljudske inventivnosti. George Cayley, Otto Lilienthal, braća Wright, te Ivan Kulibin i Elisha Otis, samo su neka od imena upornih inženjera koji su nam izumima zrakoplova i dizala dali nove vidike.

Zahvaljujući nadahnjujuće iscrpnom istraživačkom radu tima arhitekta Rema Koolhaasa godine 2014. na 14. Bijenalu arhitekture u Veneciji, prezentiran je povijesni razvoj osnovnih elemenata arhitekture. Tako je osim elemenata poput zida, prozora, hodnika, stepenica, prezentiran i nastanak dizala. Prvotno korišten u rudnicima, taj je izum zajedno sa čeličnom konstrukcijom omogućio do tada nezamislivu gustoću gradnje na iznimno malim površinama. Centralna jezgra sa dizalima i stubištima, te multipliciranje katova stvorilo je nebodere koji su u potpunosti izmijenili izgled i funkcioniranje gradova.

Otisova dizala nalaze se i u John Hancock Centru u Chicagu te za samo 38 sekundi vertikalnog pravocrtnog kretanja dovode na 95. kat gdje se noćni raster svjetala Chicaga pruža u beskraj i nestaje u liniji horizonta.

Istraživanje predvođeno Remom Koolhaasom ističe kako se od polovice 19. stoljeća ništa fundamentalno nije promijenilo u načinu funkcioniranja dizala, te na bijenalnoj venecijanskoj izložbi podsjeća na patente tvrtke Otis razrađivane 1990-ih kojima se ispitivao koncept dizala „Odyssey“. To bi se dizalo osim vertikalnog kretalo i u horizontalnom smjeru. Nakon nekoliko godina razrade koncepta nije bilo potrebnog komercijalnog interesa pa se odustalo od daljnjeg razvoja. No primjena takvih ili sličnih ideja u potpunosti bi izmijenila projektiranje nebodera i boravak u njima, ali i način funkcioniranja i infrastrukturu gradova.

Promjena uobičajene ljudske točke gledišta i skok u ptičju perspektivu iznova stvara ushit. Današnji putnički zrakoplovi lete na visini od 9 500 do 11 500 metara koja je između ostalog financijski najoptimalnija. Jesu li braća Wright mogla zamisliti da ćemo letjeti na takvim visinama između europskih gradova za samo 10 eura? Jednako teško nam je do prije nekoliko godina bilo zamisliti komercijalne letove u svemir.

11 125 metara iznad Novosibirska na letu za Peking

Kako se razvojem zrakoplova razvila i arhitektonska tipologija zračnih luka, tako će se i za svemirske letove razviti svemirske luke. Svemirski turizam će možda već i današnjim generacijama dati mogućnost pogleda na planet Zemlju sa stotinjak kilometara udaljenosti, doživljaj bestežinskog stanja i istovremeni osjećaj naše malenosti i veličanstvenosti.

---

“Nature puts us all in our places. Being made to feel small isn’t something we welcome when it’s done to us by another person, but to be apprised of our essential nothingness by something so much greater than ourselves is in no sense humiliating. Our egos, exhaustingly aware of every slight they receive and prone relentlessly to compare their advantages with those enjoyed by others, may even be relieved to find themselves finally humbled by forces so much more powerful than any human being could ever muster.” Alain de Botton