Centralni gradski prostor – Tromostovlje u Zagrebu
autori: Blanka Levačić, Domagoj Maraković / mentori: Dubravka Vranić, Krunoslav Šmit, Jesenko Horvat
projekt: studentski projekt, 2008.

Želja za prelaskom rijeke kao prirodne barijere odredila je u Zagrebu nekoliko glavnih osi smjera sjever-jug. Ti se tokovi čitaju u urbanizmu grada, ali se na Savi uočavaju samo kao nužna prometna infrastruktura (mostovi) koja nema direktan odnos sa samom rijekom. Savska ulica kao jedna od tih osi trebala bi biti glavna pješačka poveznica između starog i novog Zagreba. Međutim njezin doticaj sa rijekom i prelazak preko nje u potpunosti je nedefiniran, što ne odgovara značaju tog toka. Stvorena je barijera, još više pojačana regulacijom Save.

Na lijevoj obali je okretište javnog gradskog prijevoza (tramvaj, autobus), a istočnu stranu zone obuhvata dotiče željeznica koja ima potencijal stvaranja brze veze sa cijelim gradom. Povezivanjem tih različitih oblika javnog gradskog prijevoza nastaje megastruktura koja kao osnovnu svrhu uzima povezivanje, primanje, zadržavanje i distribuiranje. Ta megastruktura je potez/most/trg/komunikacija koja veže jednu i drugu stranu grada, a nastavak je Savske ceste sa sjevera i Novog Zagreba na jugu. Sadržajno ima sve što je potrebno takvom terminalu javnog gradskog prijevoza. U prizemlju i podrumu garaže, unutar strukture poslovni centar, gradska i županijska uprava, a gornja pješačka ploha kao trg, sastajalište, dio grada sa svim elementima društvenog života – knjižnicom, plesnim centrom, hotelima, restoranima, kafićima, parkovima. Ta gornja pješačka zona atrijima komunicira sa etažama ispod.

Uz most kao glavni poticaj afirmacije prostora nastaje struktura mješovite namjene kao pretpostavka daljnjeg razvoja. Taj dio zone obuhvata izravno pješački komunicira s potezom, a prometno je podređen pješaku.

Projekt potiče događaje na rijeci slične ovom, postaje predviđanje buduće mogućnosti prelaska/zadržavanja na rijeci, rješenja komunikacije i nedefiniranosti zone duž toka Save. Razvija se sustav sličnih poteza smjera sjever-jug čija poveznica postaje riječni nasip. Takvim se sustavom mijenja trenutna percepcija nasipa kao glavne barijere u gradu, te mosta kao nužne prometne infrastrukture bez dodatnih sadržaja.