Bezvremenski grad
Talijanska Matera može se sažeti u dvije riječi: dramatično i uzbudljivo. Dramatičnost ovog starog grada u pokrajini Basilicata stvara topografija naglašena kanjonom potoka Gravine i vremenom potamnjenih vapnenačkih stijena izbušenih pećinama. Nastajanje i širenje stambenih, vjerskih i infrastrukturnih prostora kopanjem stijena, te ponegdje i njihovo međusobno povezivanje formiralo je osim vidljive siluete grada i skrivenu utrobu podzemne Matere. Kosi teren i vertikalno nizanje kuća i pećina u centru grada zvanom Sassi (u prijevodu kamenje) stvara uzbudljive scenarije u kojima ne možete biti sigurni je li iznad i ispod vas druga kuća, crkva, cisterna, ulica ili stijena.
Zanimljivo je kako je Matera sa svojim kućama pećinama još 1950-ih bila među najsiromašnijim gradovima Italije, na neki način talijanska sramota gdje su u 20. stoljeću ljudi živjeli u špiljskim uvjetima punim vlage, manjkom sunčeve svjetlosti i bez osnovne infrastrukture. Slijedila je državna odluka izgradnje novih stambenih četvrti i preseljenje stanovnika Matere u stambene zgrade, što je ispraznilo centar, te 1980-ih pokrenulo pitanje budućnosti prostora Sassi. Preseljenjem stanovništva vlasništvo napuštenih prostora preuzela je država, te ga predala gradu Materi kako bi se započeo proces urbane regeneracije pokretanjem programa davanja prostora u dvogodišnje koncesije. Slijedile su značajne promjene, te je 1993. godine Matera postala dio liste svjetske baštine UNESCO-a, a 2019. je dobila titulu Europske prijestolnice kulture.
Danas, čak i zimi, centar je ispunjen turistima, no rano ujutro grad je ipak i dalje miran, tek poneki pas i njegov vlasnik, smetlar i zdravoljubni turist koji ne odustaje od rutine trčanja. U ta rana jutra i kasne večeri fascinira bezvremenski sirova i neuglađena mističnost grada.
Prema izvješću Sveučilišta u Sieni 25% stambenog fonda povijesnog centra Matere dostupno je za kratkoročni najam preko Airbnb-a, što je najveći postotak od svih istraživanjem obuhvaćenih talijanskih gradova (npr. Firenza 18%, a Rim 8%)*. Dakle četvrtina cjelokupnog stambenog prostora u području Sassi je u funkciji spavanja turista. Velik dio ostalih kuća ne služi spavanju, ali je prodajom hrane, pića, suvenira i zabave također podređen turistima. Ovi nevjerojatni postoci sugeriraju pitanje trebamo li povijesni centar Matere danas promatrati kao jedan veliki hotel, a njegove građane kao radnike tog megahotela? Takvo funkcioniranje grada dovelo je do činjenice da je cijena kvadrata u području Sassi veća od cijena u novijim stambenim dijelovima Matere unatoč potrebnim znatnim investicijama prije stavljanja podzemnih pećinskih prostora u funkciju. U centru nema trgovina svakodnevne prehrane, sve je podređeno turističkim restoranima, kafićima i suvenirnicama. No, unatoč tom izraženom procesu gentrifikacije vidljivo je da se nije propustila prilika simbioze lokalnih poljoprivrednika, proizvođača i ugostitelja.
Multimedijalni centar “Casa Cava” i muzej suvremene skulpture “MUSMA” lijepi su primjeri stavljanja podzemnih prostora u javnu funkciju. Maksimalnim poštivanjem i naglašavanjem kvalitete zatečenog ambijenta nove funkcije savršeno funkcioniraju u zapanjujuće inspirativnim podzemnim prostorima. Apstraktne skulpture okružene stijenama dobivaju dodatnu mističnu i praiskonsku snagu, a podzemni auditorij u Casi Cava elegantno koristi vapnenac kao svoju scenografiju.
Čini se da je tisućljetna Matera dovoljno snažna da ne dopusti turizmu zatomljavanje svog bezvremenski uzbudljivog, sirovog i neuglađenog karaktera, te da inteligentno okrene ovu inspirativnu transformaciju započetu unazad 30-ak godina u svoju korist nastavljajući kontinuitet priče ljudskog razvoja i prilagodbe prostora od prapovijesnih vremena u budućnost.
