Krajem 1920-ih na južnoj strani svoje kuće Plečnik dodaje zimski vrt sa četiri stupa, ostakljenjem segmentiranim drvenim šprljcima, kompozicijom raznolikog kamena na podu te ostacima rimske emonske arheologije u interijeru. Uz bogatstvo i finoću materijala posjet kući Jože Plečnika u Ljubljani pružio je i prisjećanje na sjećanje na jednu drugu verandu.

Bakina veranda nije imala rimske kamene ostatke, ali je kroz mutno staklo bila ispunjena zamagljenim suncem, zimi ukrašena zelenim listovima stabla limuna i ostalim cvijećem osjetljivim na vanjske temperature. To je cvijeće svoje sklonište za zimovanje našlo u verandi u kojoj je velika kutna klupa uokvirila stol na razvlačenje uz koji se dočekivalo goste, obuvalo izuvalo cipele, svlačilo oblačilo kapute, kape i rukavice, ljeti povremeno ručalo, a u proljeće bojalo uskršnja jaja.

Odgovor ponekad nije veliko ostakljenje, šajba, već gradacija i stvaranje međuprostora koji nas tako pristojno i elegantno pripremaju da ljeti iz tamne hladovine unutrašnjosti kuće polako provirujemo na vrućim podnevnim suncem obasjano dvorište. Međuprostora koji nam tijelo prilagođavaju da iz britke zimske noći prelazimo u tople i sve toplije prostore, a u proljeće i jesen u njima boravimo. U tim smo međuprostorima i unutra i vani. Oni smanjuju jednoznačnost, stvaraju raznovrsnost ugođaja prostora, intenziteta svjetlosti, osjeta temperature, a ujedno i funkcionalno štite od prevelikog osunčanja, zagrijavanja i potrošnje energije.

Finoća prelaska, ali i boravka u tim unutarnjovanjskim-vanjskounutarnjim prostorima nastaje raznolikim elementima. Starorimska kuća (domus) tu je gradaciju ostvarila trijemom sa stupovima i formirala atrij u kojem se dočekivalo goste. Krovište s nagibom prema središnjem otvorenom dijelu atrija omogućavalo je slijevanje kišnice koja se skupljala u impluviju, plitkom udubljenom dijelu iz kojeg je potom otjecala u podzemnu cisternu. Takva atmosfera i gradacija osjeća se i u Meštrovićevom atelijeru u Zagrebu gdje prolaskom kroz masivna drvena kasetirana vrata s kamenim dovratnicima, iz mirne gornjogradske ulice nenadano zakoračujete u atrij u čijem je središtu Meštrovićeva skulptura okružena ritmom kamenih stupova trijema.

foto: Valentino Bilić Prcić

foto: https://mestrovic.hr/atelijer-mestrovic/

Arhitekti Lacaton&Vassal važnost međuprostora prepoznali su i potvrdili 2011. u projektu obnove višestambene zgrade građene 1960-ih u Parizu, na način da se po obodu postojeće zgrade dodaju prefabricirani samonosivi elementi – balkoni i lođe s mogućnošću zatvaranja koji postaju produžeci postojećih prostora stanova. Takvim pristupom ne samo da se zgrada energetski obnovila već se znatno povećala i prostorna kvaliteta života u svih 96 stanova.

foto: https://www.lacatonvassal.com/index.php?idp=56

Kuće i višestambene zgrade sa staklenicima i plastenicima često se vežu uz sjevernija područja s nižim temperaturama i manje sunčanih dana, međutim Lacaton&Vassal u projektima u Francuskoj posežu upravo za takvim prostorima s ciljem da se uz redukciju potrebnih financijskih sredstava dobiva viši prostorni standard gdje je uz teme uštede energije, korištenja zelenila kao zaštite od sunca prisutna i tema dodatnog međuprostora koji svojim karakterom nudi slobodu stvaranja drugačijih načina stanovanja.

foto: https://www.lacatonvassal.com/index.php?idp=15

Međuprostorima prizivamo osjećaj postepenog prelaska bez da eliminiramo potpunu otvorenost vanjskog prostora ili ukidamo unutrašnji, skriveni, tamniji, mirniji i intimniji dio kuće. Raznolikost korištenja međuprostora ovisi o godišnjim dobima, ali i našim trenutnim prostornim, a time fizičkim i psihičkim željama i potrebama. Upravo zato je njihovo projektiranje suptilan i fin prostorni začin. Stoga, ako ste u međuprostoru, dobar vam tek!